VENTILACIJA

Pravilno i redovno provetravanje prostorija je veoma bitno. Provetravanjem se iz prostorija odstranjuju štetni gasovi, višak vlage, i neprijatni mirisi koji su štetni za zdravlje stanara i samog objekta.

Naime, u prostoriji u kojoj borave ljudi, disanjem se troši kiseonik i oslobađa ugljen-dioksid.

Takođe se povećava vlažnost vazduha, što zbog disanja, što zbog kuvanja, kupanja i tako dalje.

Provetravanjem se može uticati i na kontrolu temperature u prostorijama, što posebno dolazi do izražaja u letnjem periodu.

Posebnu pažnju treba posvetiti provetravanju u vreme grejne sezone.

Količina vlage, tj. vodene pare koju vazduh može da apsorbuje zavisi od njegove temperature. Što je temperatura veća vazduh može da primi više vodene pare.

U slučaju da prostorije nisu dovoljno provetrene, može da dođe do zasićenja vazduha vodenom parom zbog čega će se deo vodene pare kondenzovati na telima ili delovima prostorije čija je temperatura niža od temperature vazduha. To se najčešće dešava na prozorima ili spoljnim zidovima. Do kondenzacije može da dođe i zato što prostorija nije dovoljno zagrejana.

Uređaji koji služe za provetravanje prostorija nazivaju se sistemi ventilacije.

Ventilacioni sistem vrši zamenu vazduha u prostoriji spoljnim vazduhom. Ventilacioni sistemi se mogu podeliti na:

  • Sisteme sa prirodnom ventilacijom i
  • Sisteme mehaničke (prinudne) ventilacije.

Kod prirodne ventilacije vrši se izbor odgovarajućeg mesta na fasadi zgrade gde se postavljaju otvori za ventilaciju. Kod ovog sistema koristi se vetar za provetravanje prostorije te je potrebno uzeti u obzir njegovu brzinu i smer.

Mehanička (prinudna) ventilacija obavlja se putem ventilacionog sistema koji se montira u unutrašnjosti same prostorije. Prilikom montiranja ovog sistema potrebno je uzeti u obzir nekoliko parametara:

  • temperaturu vazduha,
  • protok vazduha (litara u sekundi),
  • konfiguracija prostorije ili prostorija (visina plafona, položaj zidova itd),
  • namena prostorije,
  • broj mesta za izvlačenje/ubacivanje svežeg vazduha.

Ventilacija može biti ugrađena u klima uređaju ili da ima nezavisan sistem poput komora sa ubacivanje i izbacivanje vazduha

Ventilacija prostorija preko REKUPERATORA, vrši se u slučaju, kada odpadni vazduh ima višu temperaturu, te se toplota istog preko REKUPERATORA, većim delom vraća u prostoriju putem zagrejanog svežeg vazduha. Koristi se kod ventilacija da bi se uštedela energija kada se koristi ubacivanje svežeg vazduha u prostor koji se ventilira. Takav sistem ima veliku primenu i opravdanost u prostorima gde boravi više ljudi, npr. sale za svadbe, teretane, diskoteke, i gde je veće zagađenje vazduha.

Ventilacija sa klasičnim zidnim ventilatorima.

Ventilator je ugrađen u zidi vrši se cirkulaciju vazduha između jedne i druge prostorije ili spolja.

Ventilacija sa kanalskim ventilatorima.

Ventilator je ugrađen u kanalsku mrežu i vrši odsis tačno od kontaminirane lokacije i izbacuje potrošeni vazduh na mesto gde najmanje smeta. Koristi se za odsis mirisa od javnih toaleta, mirisa i pare iz kuhinja, ventilacije garaža itd.

Ventilacija kuhinja se vrši odsisom vazduha preko kanalske mreže sa kanalskim ventilatorima. U kanalsku mrežu pre izlazka vazduha u spoljnu sredinu ugrađuje se filter i neutralizator mirisa. Najbolji efekat imaju EKONO NAPE, tj. ventilacije gde se istovremeno vrši i ubacivanje i odsisavanje zagađenog vazduha preko kuhinjske nape, pošto je u tom slučaju potrebno dovesti 70 % manje svežefg vazduha u prostor kuhinje.